17. 7. 2013.

Na kraju univerzuma postoji supermasivni "usisivač"?


Kao ljudi, imamo tendenciju da mislimo da imamo prilično dobru ideju o tome šta je univerzum. Živimo na maloj plavoj planeti koja orbitira oko zvezde u univerzumu koji se beskrajno širi. Međutim, poslednjih godina naučnici su počeli da primećuju određene stvari koje su pomalo van onoga kako smo zamišljali strukturu univerzuma.

Bez obzira na to koliko daleko odemo, uvek ćemo se osećati kao kod kuće, zato što je univerzum svuda praktično isti.

Zbog ovoga, smatra se da se zakoni fizike ne menjaju i da ono što pronađemo u našem komšiluku može da se primeni za bilo koji drugi kutak svemira.

Ova homogena teorija nazvana je Kopernikov princip, i u pitanju je aksiom oko kog je naše celokupno znanje o univerzumu sagrađeno, i sasvim je moguće da je potpuno pogrešan.

Poslednjih godina naučnici su počeli da primećuju određene stvari koje su pomalo van onoga kako smo zamišljali strukturu univerzuma.

Analiziranjem svetla iz udaljenih galaksija, oni su bili u stanju da odrede relativnu brzinu i pravac u kom su se ti objekti kretali. Ono što je čudno jeste da umesto da se lete jedan pored drugog kao većina stvari u galaksiji, neki od ovih udaljenih galaktičkih klastera izgledali su kao da su uhvaćenu u određenu struju ubrzavajući do neverovatnih brzina (skoro 3 miliona kilometara na sat) uz određenu putanju.

Naučnici su ovaj fenomen nazvali „tamnim tokom“ zato što, iskreno, nisu znali šta izaziva takvo ponašanje.

Da bi gravitacija uticala na ove klastere onako kako treba, trebalo bi da postoji nešto masivno na kraju putanje. Pod masivno, naučnici misle nešto znazno veće od svega što smo videli u poznatom svemiru, nešto dovoljno veliko da zaseni galaktičke klastere koje usisava poput „kosmičkog usisivača“.

Međutim, ako postoji nešto toliko masivno da može da „krivi“ univerzum, zašto jednostavno ne pogledamo i saznamo šta je u pitanju?

Odgovor je da šta god izaziva ovo usisavanje leži van granica svemira koji možemo da posmatramo, koji ima radijus od 45.7 milijardi svetlosnih godina.

Ovo znači da u 14 milijardi godina koliko je univerzum prisutan, svetlo izvan poznatog univerzuma nema dovoljno vremena da stigne do naših teleskopa.

Dakle, šta bi moglo da bude u pitanju?

Pojedini naučnici smatraju da je u pitanju egzotična materija koja tek treba da bude konceptualizovana i koja utiče na fiziku na čudan način, dok pojedini smatraju da susedni univerzum stvara ovo privlačenje.

Izvor: B92

Нема коментара:

Постави коментар