Sve je počelo u Italiji, sa modelom "topolino", pretečom "fijata 600", koji se od 1955. po licenci italijanskog proizvođača pravio u "Zastavi". To je bio prvi korak u masovnoj motorizaciji Jugoslavije. Mnogima je upravo ovaj mali četvorotočkaš bio prvi auto u životu.
Do 1985. godine kada se prestalo sa proizvodnjom sa traka je sišlo 923.487 automobila.
"Fijat 600" u Kragujevcu je dobio i naslednike, modele 750 i 850, koji se izgledom nisu mnogo razlikovali od originala, ali promene su bile napravljene na srcu automobila, na motoru.
Izgled karoserije menjali su sami vlasnici "frizirajući" svoj automobil.
Ljubitelji ovog mališe, danas oldtajmera, skupili su se ispred Muzeja istorije Jugoslavije kako bi u sklopu zatvaranje izložbe "Tehnika narodu" pokazali svoje ljubimce koje ljubomorno čuvaju od zuba vremena.
"Restauracija je trajala nešto više od godinu dana, naravno, to nije bio posao koji se radio svaki dan, već kad se ima vremena, jedan dan se sređivao auto, pa dva nije i tako sve dok nije bio završen", kaže Branko Milar.
Gospodin Milar nam je otkrio i zašto je "fića" mali automobil.
"Pošto je to auto pravljen za četiri osobe, a Italijani su mali rastom, onda je i vozilo skromnih dimenzija. Takođe ukoliko sednete na zadnju klupu, a broj cipela vam je veći od 42, nećete moći da spustite noge u prostor predviđen za njih, a morate ih spustiti u protivnom ćete kolenima dodirivati svoju bradu."
Vlasnici dobro očuvanih automobila tvrde da su na ceni modeli koji izgledaju kao da su malopre izašli iz fabrike ali da je za takav izgled vozila potrebno dosta truda i rada.
"Fijat 600 D" proizveden 1962. godine privukao je najviše pažnje na skupu.
"Tvrdim da je lepši nego kad je izašao iz fabrike, nije bolji ali je sigurno lepši", kaže Petar Igrutinović i ne greši, na njegovom ljubimcu nema ničega što bi ukazivalo na to da je to auto star pune 53 godine.
Iako mali, "fića" je bio korišćen i kao policijsko vozilo, a gde god ste putovali Evropom mogli ste da naletite i na nekog iz Jugoslavije ko je na neku daleku destinaciju stigao upravo "zastavom 750".
Osim u Jugoslaviji i Italiji, "fića" se po licenci proizvodio i u Španiji i Argentini.
Možda je to razlog zbog kog su članovi Udruženja ljubitelja "fića" iz Kragujevca čak i stranci.
"Imamo 177 članova, a među njima i ljubitelje "fića" iz deset evropkih zemalja ali i iz Argentine, Brazila, Kanade, Australije pa čak i iz daleke Kine. To sve daje nam za pravo da sa ponosom kažemo da je "fića" brend grada Kragujevca", rekao je Slavoljub Bataveljić.
Bio je protagonista i mnogih filmova u bivšoj Jugoslaviji, a najpoznatiji je "Nacionalna klasa". "Fića" nije bio samo za vožnju, već i za igranje fudbala.
Na hiljade Beograđana krajem sedamdesetih je odlazilo na stadion Tašmajdan kako bi gledali spretne driblere na četiri točka kako pokušavaju da postignu gol za svoju ekipu.
"Fića" je bio i ostao automobil sa karakterom, većina je volela njegov izgled za koji je zaslužan inženjer "Fijata" dr Dante Đakosa, koji je dobio zadatak da stvori mali, štedljiv i jeftin automobil koji bi nasledio "topolino".
Đakosa je bio fasciniran "vespom" pa je smatrao da je Italiji potrebna "vespa na četiri točka". Za kratko vreme Dante je stvorio prvi monovolumen na svetu sa motorom smeštenim pozadi radi uštede na težini, tako je rođen "fijat 600". Mali automobil stavio je čitavu Italiju na točkove, kasnije je isto to, ali pod imenom "zastava 600", uradio i u Jugoslaviji.
Kada su Italijani prestali da proizvode "fiću", Kragujevčani su dobili dozvolu da malo promene dizajn. Tako su nastali modeli 750M, pa 1979. "750 specijal", zatim osamdesetih "zastava 850" i tako sve do 1985. godine.
Licenca je nakon završetka proizvodnje prodata turskoj fabrici "Tofas" u kojoj se "fića" proizvodio sve do devedesetih godina 20 veka.
Tako je maleni automobil i definitivno postao bitan deo automobilske istorije, a pasionirani ljubitelji ovog četvorotčkaša se trude da i dalje ostane na drumu.
Izvor: Mondo
Нема коментара:
Постави коментар