26. 8. 2017.

Kao da su sa neke druge planete: Žive po 120 godina, rađaju sa 65, a kod njih nema ni tumora

 

Pripadnici Hunza naroda uvek su nasmejani, živahni su i čvrsti. Izgledaju toliko mladoliko da se mnogi šokiraju njihovim godinama. Jedu jako puno kajsija.

Oni kao da su s neke druge planete, ali nisu. Hunza narod živi na planinama severnog Pakistana, ima ih oko 87.000, a posebni su po tome što žive prosečno sto godina, ali mnogi od njih bez problema dožive i 120. Pojedinci su živeli i 160 godina. Retko su bolesni, ne znaju što su to tumori, vrlo mladoliko izgledaju, a njihove žene rađaju i sa 65 godina.


Oni su živi dokaz kako prehrana i način života utiču na čoveka. Hunze se kupaju u ledenoj vodi, čak ako je ispod nule. Jedu samo ono što uzgoje. Hrane se sirovim voćem i povrćem, orašastim plodovima, jedu jako puno sušenih kajsija, razne žitarice (uglavnom proso, heljdu i ječam), mahunarke te ređe ovči sir, mleko i jaja.

  
Puno hodaju, malo jedu

Za njih međuobroka nema, samo doručak i ručak. Puno hodaju, čak 15 do 20 kilometara dnevno. Meso jedu izuzetno retko, dva puta godišnje pojedu malo jagnjetine ili piletine. Takođe, jako puno se smeju.

Jedan deo godine ne jedu ništa u trajanju između dva i četiri meseca već piju samo sok od sušenih kajsija. To je kod njih tradicija od davnina koju jako poštuju, a odvija se u doba godine kad voće još nije zrelo. I lekari se slažu da su upravo način njihove prehrane i periodi gladovanja zaslužni za dobro zdravlje i dugovečnost.

Naime, navika konzumiranja velike količine kajsija možda je upravo zaslužna u zaštiti od tumora. Semenke kajsija bogate su B-17 vitaminom koji deluje antikancerogeno, a oni od semenki rade ulje. Reč je o veoma malim dozama koje u protivnom mogu biti opasne po život. Tamo je čak stvar prestiža koja porodica ima više stabala kajsija na svojoj zemlji. Nažalost, danas i među njih dolazi nezdrava industrijska hrana te su se pojavili karijes i probavne tegobe, što pre nisu poznavali.

Ovaj živahan i izdržljiv narod za sebe kaže da su potomci Aleksandra Velikog i njegove vojske. Neki od njih su u vreme osvajanja ostali u njihovim selima i oženili se. Mediji su 1984. godine pisali o Saidu Abdulu Mobudu iz naroda Hunza koji je došao na londonski aerodrom i zbunio službenike pokazavši im pasoš. U njoj je pisalo da je rođen 1832. godine.




Izvor: Govori Srbija

Нема коментара:

Постави коментар